Svetska zdrastvena organizacija dala je definiciju zdravlja: * Zdravlje je stanje potpunog fizičkog, duševnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti *
* DECA SU ZA SVE LJUDE NJIHOV ŽIVOT *
( Euripid )
Vodič kroz prava deteta
Temelji
na kojima počiva Konvencija
Konvencija počiva na četiri temeljna principa, bez
čijeg zadovoljenja nije moguće ostvariti ni ostala prava:
pravo na život,
opstanak i razvoj - koje država mora da
obezbedi svakom detetu, u maksimalno mogućoj meri
nediskriminacija - svoj deci pripadaju jednaka prava, bez obzira na:
rasu, boju, pol, jezik, veroispovest, političko ili drugo uverenje, nacionalno,
etničko ili socijalno poreklo, imovinsko stanje, onesposobljenost, rođenje ili
drugi status deteta, njegovog roditelja ili zakonskog staratelja
najbolji
interes deteta - u svim postupcima koji
se tiču deteta, njegov/njen najbolji interes imaće prioritet
uvažavanje
mišljenja deteta - pravo deteta da
izrazi svoje mišljenje u svim stvarima i postupcima koji ga se tiču i da se to
njegovo mišljenje uzme u obzir
Koja prava su sadržana u Konvenciji?
Konvencija sadrži sve vrste ljudskih
prava koja su međusobno isprepletena. Ne postoje više ili manje važna prava,
jer sva zajedno čine celinu.
Radi lakšeg razumevanja, prava iz Konvencije o pravima deteta biće grupisana na
sledeći način:
- Konvencija ističe prava i odgovornost roditelja, odnosno proširene
porodice, da usmeravaju i savetuju dete u vezi njegovih prava, shodno njegovim
razvojnim mogućnostima
KAKO SE MOŽE KORISTITI KONVENCIJA?
Konvencija je delo profesionalaca i stručnjaka i
namenjena je, pre svega, profesionalcima: nastavnicima, vaspitačima,
zdravstvenim i socijalnim radnicima, advokatima, sudijama i pripadnicima svih
onih profesija koji rade ili profesionalno dolaze u kontakt sa decom. Namenjena
je i roditeljima. Ali njenu suštinu treba da poznaju u najvećoj mogućoj meri i
sama deca. Poznavajući i razumevajući blagovremeno sva prava koja im pripadaju samim
rođenjem i koja im se garantuju Konvencijom, deca će sazrevati u odgovorne
osobe koje će znati da poštuju i tuđa prava i da se bore za što doslednije
ostvarivanje svojih.
Na uskraćenost, neadekvatno ostvarivanje ili pak kršenje nekog prava iz Konvencije
može da ukaže svako. Kad god se prava deteta ne poštuju treba reagovati kao
pojedinac, grupa ili institucija i skrenuti pažnju nadležnima: ministarstvima,
institucijama, službama, lokalnim organima, ili se obratiti organizacijama za
prava dece za pomoć i posredovanje. Konvencija, u tom smislu, služi kao putokaz
šta i kako treba činiti.
NEKE
ZABLUDE O PRAVIMA DETETA
Neka prava su važnija od drugih
NETAČNO. Nema više, odnosno manje važnih prava, ne postoji njihova hijerarhija.
Svako pravo može u određenoj situaciji da postane najznačajnije za pojedino
dete ili njegovo bliže okruženje.
Konvencija ne obavezuje, jer nije zakon
NETAČNO. Iako prvobitno usvojena od strane Generalne skupštine UN, Konvencija
postaje obavezna kad je država, tj. njen parlament usvoji. U našoj zemlji,
prema Ustavu SRJ, Konvencija je zakon kao i svaki drugi. Slobodnije rečeno,
Konvencija je Dečji Ustav.
Deca imaju pravo da rade šta hoće
NE. Prava deteta ne znače apsolutnu slobodu činjenja. Suština prava deteta je
da im se obezbedi život i razvoj u sigurnosti, zdravom okruženju da bi mogli da
ostvare sve svoje potencijale i daju doprinos društvu i kao deca i kad odrastu.
Mala deca ne mogu da donose odluke
NETAČNO. Nijedno dete nije toliko malo da ne može da izrazi svoju potrebu,
želju ili mišljenje. Pitanje je samo kako to saopštava i kako odrasli na to
reaguju. Male bebe to čine pokretima, mimikom i plačem, a starija deca rečima.
Uvažavanjem tako iskazane potrebe ili želje, odrasli daju mogućnost detetu da
na svoj način utiče na donošenje odluke.
Deca nisu dovoljno zrela da učestvuju u donošenju važnih odluka
NETAČNO. Da li je neka odluka važna za samo dete znaćemo tek onda kada ga to
pitamo. U životu svakog deteta i na svim uzrastima postoje stvari koje ga se
direktno tiču i koje su za njega važne. Mnogo je tema i sadržaja u porodici,
školi ili ustanovi o kojima dete može i treba da bude saslušano, a njegovo
mišljenje uvaženo.
Više prava za decu - manje prava za odrasle
NETAČNO. Smisao dečjih prava nije zamena autoriteta ili anarhija, već stvaranje
preduslova za ostvarivanje ljudskih prava svakog pojedinca bez obzira na
uzrast.
Dajemo deci prava, a šta je sa njihovom odgovornošću?
NETAČNO. Kao PRVO, ne dajemo MI deci prava, već im ona PRIPADAJU rođenjem.
DRUGO, učeći da imaju prava, deca istovremeno uče da ta ista prava pripadaju i
drugima. Zalažući se za poštovanje sopstvenih prava, deca razvijaju osećaj
odgovornosti i poštovanja prava drugih pojedinaca i grupa. Isto tako,
učestvujući u donošenju odluka, deca lakše preuzimaju na sebe i odgovornost za
njihovu primenu.
Najveće obaveze u ostvarivanju Konvencije o pravima deteta pripadaju
roditeljima
NETAČNO. Najveća odgovornost i obaveza da se prava dece što doslednije i
svestranije ostvaruju je na državi. Država je ta koja je potpisala i
ratifikovala Konvenciju i ona sa svojim organima i nadležnim službama stoji kao
garant da ce se ta prava i uživati u praksi. Međutim, prema samoj Konvenciji
uloga roditelja je od najvećeg značaja i država mora da poštuje prava i
odgovornosti roditelja da usmeravaju i savetuju dete u vezi sa njegovim/njenim
pravima, shodno razvojnim mogućnostima deteta.
ŠTA NAM JE ČINITI?
Prihvatiti
koncept dečjih prava kao svakodnevnu praksu;
Raditi
na njegovom popularisanju: u porodici, školi, zdravstvenim, socijalnim i drugim
službama i svuda gde su prisutna deca sa svojim potrebama;
Kao
pojedinac dati doprinos što potpunijem ostvarivanju prava deteta u našoj
zemlji.
BROJNE AKTIVNOSTI NA OSTVARIVANJU PRAVA DETETA
U NAŠOJ ZEMLJI SU JOŠ UVEK PRED NAMA. TO ĆE BITI STALNI PROCES JER STIŽU NOVE I
NOVE GENERACIJE DECE KOJE MORAJU DA BUDU UPOZNATE SA SVOJIM PRAVIMA I
ODGOVORNOSTIMA, KAO I ODGOVORNOSTIMA ODRASLIH PREMA NJIMA.
DECO, UPOZNAJTE SE SA SVOJIM PRAVIMA!
ODRASLI, PODSETITE SE I PRIHVATITE
SVOJE OBAVEZE I ODGOVORNOSTI PREMA DECI!
|